Krenulo me. Kad imam previše obaveza, kreativnost se javi kao spasenje. Smiruje me i lakše podnosim sve teškoće. 
Danas sam napunila "baterije" kreirajući ovu tašnu. Dok sam nizala detalje, sjetih se filma "Vodeni svijet" i tako tašna dobi i ime.
Nastala je reciklažom plišanih pantalona tamno plave boje i pamučnog sivog prugastog materijala. Na ovoj tašni nisam ništa radila ručno. Danas sam imala "živaca" sjesti za mašinu, i za divno čudo nije me "zezala".

Za vruće ljetne dane lagana tašna, reciklaža u mom stilu.
I ova tašna je namijenjena za prodaju.

Nova tašna u najdražem crazy-patchwork izdanju. Potpuno je urađena reciklažom prirodnih materijala (farmerica, pamučna majica i čipka). Jedini sintetički dijelovi su cvjetovi napravljeni tehnikom "paljenja" od komada zavjesa. Dijelovi su ukrašeni ciklama pamučnim koncem.

Reciklaža
- metalne konzerve, salvete, glina, kanap i drvofix bili su nam potrebni za ove simpatične "čuvare olovaka".
Ideja je nastala spontano, rješenja su se nametala u toku rada i razveselio me krajnji rezultat.

Moja tašna nastala preko vikenda kao doprinos obilježavanju Dana planete Zemlje.

Kompletna je ručno sašivena od recikliranog materijala. Jedan cvijet kao ukras i opomena nestanka biljnog svijeta. Unutrašnjost - cvijetni dezen kao skrivena nada da imamo šanse sačuvati ljepotu šarenila oko nas. Da li smo dovoljno spremni za promjenu svijesti?

Kaiš, rađen makrame tehnikom, odavno stoji i čeka svoju namjenu. Poslužio je kao rješenje za ovu tašnu.

Varijanta 2. izmjena sl.3., zbog svjetla sijalice boja izmjenjena. Sad mi se čini dovršena.

Link za pdf - šnit papuča: http://www.box.net/shared/3zq92xtd1b

Neobične papuče ( a tek neobičnih cijena): http://www.etsy.com/shop/karmensega?ref=seller_info

Napolju snijeg, u razredu mala kombinacija i novi aprilski veseli ugođaj učionice. Nadam se da će ova ideja inspirisati i druge.

aprilski ugodjaj

Danas sam "pronosala" svoju crazy patchwork recikliranu suknjicu. Ovo crazy patchvork mi zvuči kao moderno, pa ću slobodno prevesti na bosanski: džidžanska suknja sastavljena od krpica.

Zanimljiv mi je ovaj stari bosanski izraz "džidžati, nadžidžati". Ima lijepo značenje, a mi smo ga počeli koristiti u pogrdnom "džidžanskom (papanskom) obliku. Moja suknjica ni slučajno nije "papanska", a nije ni markirana što mi je posebno drago jer ne žudim za markiranim koje je napravljeno samo u svrhu zarade.

Prepravka tijesne lanene suknje proširene  komadom rukava stare  vezene lanene bluze. Porub opšiven pamučnom čipkom i suknja preko pantalona u mom stilu je gotova.
Volim ovaj stil i apsolutno me ne zanima da li je u trendu, Ovo je za mene najljepša moda. A džins mi je omiljen, Jakna se idealno slaže sa ovim starim vezom.

Tašnu davno započetu, nabrzinu sam jutros dovršila ručkom od traka majice koje su bile pripremljene za ogrlicu. Ispalo je zanmljivo i praktično.

Tek toliko da pokažemo raznovrsnost naših radova.

Moja  škola ima više učenika nego prostora, pa jednom u sedmici ulazim u kabinet drugog razreda. Oduševila sam se načinom na koji je moja kolegica osvježila učionicu. Nikakvo mudro slovo, malo papira i puno mašte i martovsko osvježenje je bilo fantastično.
Želim podijeliti s vama ovu jednostavnu kreativnost. Ne znam koliko fotografija može prenijeti stvarnost, znam smo da je i mojim učenicima ugodnije raditi u ovakvom prostoru.
Slike njihovog ozbiljnog rada na času pripreme za pismenu vježbu. Ne držim klasične časove. Kretanje djece po učionici je dio tehnike "čitanja zidu".

Bilo je momenata kad sam mislila da sam napravila grešku što sam preuzela odgovornost oko vođenja kreativne sekcije. Vraćala sam se u mislima na lahkoću rada u recitatorskoj sekciji, a ista nije nimalo jednostavna za rad.
Ako neko misli da je kreativni rad urođen i da samo svoje sposobnosti treba primjeniti, vara se. Kreativnost je mnogo pokušaja, pokvarenih radova, traganja za najboljim rješenjem i najvažnije za idejom.
Ali, ako se ima ljubavi za ovakav rad, onda i greške pričinjavaju zadovoljstvo.
Dugo vremena sam se "borila" sa učenicima kojima je dolazak na ovu sekciju bio više kao "bijeg iz kuće" i druženje s rajom. Mnogo površnosti, upropaštenog materijala, a rezultata minimalno.
Dobro je da nisam odustajala jer se već naziru prvi sitni rezultati.
Priključili su nam se novi članovi u drugom polugodištu i zaista su osvježili grupu. Toliko ideja i želje da nešto nauče jednostavno mi daje poleta da nastavim dalje. Ipak je kreativnost važna. Nije to samo napraviti nešto. Kreativnost u velikoj mjeri pomaže da se ličnost djeteta gradi. Jer ako dijete svojim rukama napravi nešto ugodno oku, osjeća se ponosno, postaje sigurnije i vjeruje u sebe i svoje sposobnosti. A moraju priznati svi koji rade u školi da je ovaj dio u ličnosti djeteta najteže izgraditi. Nedostatak samopouzdanja vodi pogrešnom ponašanju.

Radujem se kad mi moji mali kreativci donesu na sekciju rad koji su sami napravili. Ne mogu skriti svoje ushićenje zbog toga jer znam koliko su mašte i sebe ugradili u taj rad.
Jedna kreativka je napravila svom ocu knjigu sjećanja za rođendan. I presretna je bila.
Druga mi je donijela tašnu koju je napravila od obične majice. Fasciniralo me njeno rješenje, kako je iskoristila oblik majice i pretvorila u zanimljivu tašnu (slika1,2).
Radove mi donose i učenice koje nisu članovi sekcije zbog zauzetosti drugim obavezama. Ali vole same nešto napraviti i rado podijele sa mnom svoje ideje. Takav rad je ovaj mali slatki mini novčanik (slika 3).

Rad sa tijestom je za sve interesantan i prosto se otimaju ko će raditi sa njim. Obojila sam temperom i dobili smo interesantan materijal s kojim možemo i pogriješiti. Napravljena je slika, ram za sliku, cvjetoli, listovi...a najslađi su mali dugmići.
Planiram preći na masu za modeliranje i praviti brošiće, privjeske za početak, a poslije...Ko zna gdje će nam biti granica.

Sašiven je čak i jedan mali kvilt kojeg moram doraditi i sastaviti u cjelinu. To je šiveno nevještim šavom, ali je zato vrijedniji rad od bilo kojih drugih jer je prvo što su sašili. To ću slikati kasnije.

Odužih s ovim postom. A ne iskazah sve što sam namjeravala.Obradovali su me, ne zamjerite.

Uspjevam ukrasti zehricu vremena za svoj hobi. I tad se osjećam najljepše.
Danas sam se osjećala sretno uprkos ponovnoj hladnoći i tmurnom vremenu. Prvi put sam, napokon, okušala se u salvetnoj tehnici. Deni  me je iznenadila u svojoj pošiljci jednom prekrasnom kutijicom, nedorađenom i spremnom za moje ukrašavanje. Poslala mi je i prekrasne salvete, a danas sam odabrala za isprobavanje ove tehnike uzorak sunčane Toskane.
Usudila sam se i prenijela uzorak na kutijicu. Prvi put ovo iskušah, a proučavam već tri godine.
Hvala ti, draga Deni, što me konačno inspirisa da se usudim. Kutijica je sad med medeni, posebno što je prvi ovakav uradak. Sad sam se zabrinula jer kažu ko se okuša u ovoj tehnici ne zna se zaustaviti. Razumijem upotpunosti.

Već desetak dana radim na ručnom šivenju nove proljetne tašne. U mom otkačenom crazy stilu, ili da prevedem na bosanski "džidžanskom stilu", ali je meni posebno drag, bez obzira kako ko tumačio izraz džidžansko. Tašna još nije završena, što se vidi i po igli koja čeka nastavak šivenja. ipak objavljujem sliku kao proces rada. Isprobavam i ove cvjetiće koji se moraju doraditi perlicama, a potrebne su i nitne za kaiš jer je samo formalno prišiven.

Želim podijeliti sa vama i jedan recept koji sam dobila od jedne učenice. Zahvaljujući njenoj mami koja je sve prevela s talijanskog jezika, na radionici se već na dva druženja "igramo" ovim tijestom. Djeca prosto uživaju praviti oblike, a ovo mi je i odličan i jeftin način učenja za rad s fimo masom. Recert: šolja brašna, šolja soli, ubacim i kašiku ljepila za tapete u prahu. zamijesi se tijesto kao za jufku s pola šolje vode. ipak, s vodom treba biti oprezan i postepeno dodavati jer tijesto mora biti čvrsto i da se ne lijepi.
Zanimljivo je da se suši na sobnoj temperaturi, iako bi ga trebalo peći u rerni na 100 stepeni do 2 sata. Ostavila sam učeničke oblike u učionici i sasvim su se lijepo osušili za jedan dan. Sad ih možemo preprskati sprejem i bit će interesantno.
Ne znam kako bi bilo da u tijesto ubacim malo tempere da dobije boju. Morat ću isprobati.

Podug post, da iskoristim jer ne znam kad ću imati vremena za drugi.

Stalno razmišljam o jednostavnim rješenjime kako bih mogla zainteresirati svoje kreativce. S papirom se već snalaze i prave zanimljive čestitke.
međutim, krpice i šivenje, e tu je još muka.
Zato pokušavam napraviti nešto što ne oduzima previše vremena, a zanimljivo je.
Reciklaža mi je prioritet i jučer izmislih jednostavne tašne, od nogavica pantalona. za obje mi je trebalo ukupno pola sata, a prošivala sam ručno.
Ove mini.tašne su interesantne i vjerovatno ću se ovom šnitu vratiti kasnije, ali na svoj crazy-način.

Napravila sam i dva nessera i na cvjetić iz prethodnog posta prišila zakačku za broš.
Sviđaju mi se ove stvarčice.

i da, mrzim 8. mart. To mi je postao praznik onako šega-šala. Toliko je nepravde da je smiješno i pominjati ga.

Jučer odvojih vrijeme   te napravih par osmomartovskih čestitki.  Teško se mogu skoncentrisati na rad za svoju dušu jer otkako vodim kreativnu radionicu, rad mi je usmjeren na djecu i njihovo interesiranje. Uvijek moram nešto napraviti kako bih ih pokrenula, kako ne bi rasipali svoju kreativnost. Zamolila sam ih da počnu sušiti cvjetove jer će nam trebati za rad. Jedno je priča, treba pokazati najjednostavnijim primjerom kako mogu cvijeće koristiti u svojoj kreativnosti. Pronađoh u svojoj svesci odavno osušene i zaboravljene cvjetove i napravih par čestitki kako bih im pokazala jednostavnu primjenu da bismo mogli raditi i nešto komplikovanije kao što su slike.

Za svoju dušu bih kreirala na drugi način ove čestitke, ali mi se čini da  i ovako jednostavne imaju svoju draž.

nedavno sam započela i ovu knjigu sjećanja (mini -album) i sinoć dovrših da bih ponijela na radionicu i navela ih da razmišljaju o svojoj kreaciji knjige sjećanja.

Mnogo lijepih trenutaka sam doživjela u virtualnom svijetu druženja. Upoznala predivne osobe s kojima sam dijelila i dijelim radost krativnosti.
I uvijek iznova se obradujem kao dijete lijepoj riječi, normalnoj komunikaciji.
I to mi je dovoljno za osmijeh na licu.
A onda mi se iznova desi posebna radost.
Ovaj put me obradovala moja draga deni http://tekstil.blogger.ba/ . Dijelimo ista interesovanja, krpice su nam način života. Rođene u istoj zemlji, živimo razdvojene drugim zemljama i  ne bismo se ni upoznale da nije virtualne komunikacije. Kilometri između nas, ali to njoj nije bio problem da me iznenadi, obraduje mnoštvom sitnica za rad koje ovdje teško ili  nikako mogu pronaći . Nije bit u stvarima, iako sam k'o dijete upijala razgoračenim očima stranice časopisa, dezene papira, salveta, trakice, krpice i... i prepun paket svega i svačega.
I posebno za mene njen rad, oglica majstorski napravljena.
Ne mogu da iskažem sve emocije koje su me preplavile. U vremenu kada se govori o maksimalnom otuđenju, najvrjednije od svega je što znam i poznajem osobe zbog kojih vrijedi vjerovati u ljude, u osnovne ljudske vrijednosti iskrenosti, dobrote, plemenitosti. Lijepo je podsjetiti se da biti čovjek je tako uzvišeno. I nema ništa ljepše od ljepote postojanja ljudskog bića. Kako samo u ovoj svakodnevnici zaboravljamo na tu jednostavnu činjenicu.
Draga Deni, hvala za osmijeh na licu i radost što sam te upoznala. Eh, da smo  mogle još zajedno i kahvenisati...

Iako sam u oskudici s vremenom, morala sam napraviti bar nešto s prispjelim materijalom- jednostavni cvjetić, tek toliko da isprobam, da me želja mine.

Free ebook, zanimljivi sadržaji za kreativce, knjige, magazini.

http://www.ebooksx.com/Crochet-Sewing--in-title.html

http://www.ebooksx.com/Sewing-in-title-3.html

Malo igre s platnom.

minijature

Nerviram samu sebe zato što se ne znam posvetiti onom što najbolje radim, već tragam, istražujem nove tehnike, nove mogućnosti.

Rasplinjavam se, a nigdje me nema popuno.
Ipak, krpice su i dalje broj jedan. Platno i šivenje je moja kreativna ljubav.

U nedostatku časopisa na BH tržištu, pribjegavam e-book magazinima i do sad sam uspjela skupiti podobru kolekciju.

U najnoviji magazin sam se zaljubila, origami s platnom.

Dobar izbor e-book magazina  http://www.ebooksx.com/

Zahvalna sam na internetu i kreativcima koji objavljuju svoje radove. To mi pomaže da i sama učim.
Ne predajući se nedostatku potrebnih alatki, inspiraciju nađoh http://www.youtube.com/watch?feature=player_detailpage&v=p3flt-KdfuA#t=8s  

Nije mi bilo potrebno ništa ovom tehnikom, ali inat bijaše jači. Rezultat na slikama, a ovaj komad možda završi kao dio neke buduće tašne, možda u kombinaciji sa džinsom...

Kad pogledam sve alatke kojima raspolažu kreativci u drugim zemljama, dođe mi da plačem. Tako jednostavne stvari koje olakšavaju rad, jednostavne i za rukovanje i za napraviti.

http://www.youtube.com/watch?v=UGYBc7Zk2zo&feature=player_detailpage
http://www.youtube.com/watch?v=ifHR7312GV8&feature=player_detailpage#t=5s

Čudan smo mi narod, toliko nezaposlenih, a proizvoditi se može mnogo važnih potrepština...

Nešto više od mjesec dana imam za pripremu rođendanskog poklona. Da ne bi bilo kašnjenja i razdvajanja mojih "beba", pravim još jednu knjigu sjećanja.
Danas sam posvetila vrijeme pripremi stranica za album. Nisam sve dovršila, ali sam zadovoljna dosadašnjim. Mislim da će i ovo biti lijepo iznenađenje. Ne radim po planu, uzmem karton i lijepim šta mi se u tom momentu nađe pod rukom, ili šta mi se slaže sa cjelinom. Vjerovatno ću ponovo povezati metalnim halkama.
Zanimljivo koliko sam se mučila na   prvoj knjizi sjećanja . Sad mi je lakše, znam kako mogu najjednostavnije riješiti problem.
Za par sati odradila sam posao koji je prije trajao nekoliko dana.
Zahvaljujući dragoj phoenix  i njenom poklonu, imam  materijala i za ovu knjigu sjećanja.
Kad završim rad na oblikovanju stranica 4 kartona, počinje najljepši dio u izradi knjige sjećanja- odabir fotografija, lijepljenje i prisjećanje svih momenata naših života. To je najljepše u izradi scrapebook-a

kod Cekeruše http://ceker.blogger.ba/pročitah post o reciklaži tegli. Meni su tegle jako bitne već godinama. čak sam i zid kuhinje uradila tako da mogu smjestiti svoje tegle. Prije sam ih bojala, sad rjeđe jer nemam boje, a ni vremena za to. Ipak, kako god ih koristila izuzetno su funkcionalne.

Obaveze, obaveze, obaveze... takav mi je posao.

Kad nemam snage nastaviti dalje, ukradem malo vremena kojeg i nemam dovoljno za sve zadatke, i napravim nešto za svoju dušu.

Ovaj put sam se „igrala“reciklažom pantalona i haljine cvijetnog uzorka meni dragog sitnog samta.

Ispala je neobična suknja. Sviđa mi se.

Morala sam imati dobru kombinaciju s njom, boje malo nezahvalne, a crna se kombinuje sa svim i tako sam inspirisana radom drage deni http://tekstil.blogger.ba/ , napravila platnenu ogrlicu kombinirajući boje suknje i bijele i crne rajferšluse kao cvjetove. Kombinacija odlična, ogrlica extra. Malo sam napunila svoju kreativnu dušu ovim radom.

Četvrti mjesec vođenja radionice. I još uvijek sam negdje na samom početku. Nije jednostavno, ipak ne odustajem.

Nisam znala da je ovako teško podstaknuti, probuditi kreativnost mlade osobe. Zato je svaki pomak, napravljeni rad, uspjeh, radost.

Ne odustajem jer znam da kreativnost nije samo napraviti nešto. Kreativnost pomaže u formiranju ličnosti, naravno u pozitivnom smislu.

Teško je promijeniti navike.

Suočavam se sa stalnom dječijom potrebom da ništa ne urade kad treba da rade. Suočavam se sa odustajanjem na prvoj teškoći. Suočavam se sa nedovršavanjem započetog.  Suočavam se sa neodgovornim trošenjem materijala kojim raspolažu.

Sve te teškoće, koje moramo zajedno pobijediti, meni su pokazatelji koliko je kreativnost važna. Ako se dijete suoči sa izazovom u kreativnom stvaranju i dovrši do kraja započeto, naučit će se suočavati sa životnim izazovima. Naučit će cijeniti sebe i svoje postignuće. Naučit će primjećivati kvalitet i posebnost onih koji misle i doživljavaju svijet drugačije.

I što je najvažnije, naučit će preuzimati inicijativu u rješavanju zadatih izazova. Najvažnija mi je ova stavka jer djeca u velikoj mjeri pasivno prihvataju nametanje mišljenja i rješenja drugih osoba. Ne uključuju se svojim prijedlozima misleći kako su bezvrijedna i smiješna. Onog momenta, kad dijete predloži  svoje rješenje kreativnog izazova, pristupi realizaciji i ustraje na dovršavanju započetog, znat ću da sam uspjela u svom naumu.

Dug je put pred nama, za mene posebno naporan. Tješi me ljepota tog puta, mogućnosti koje nas čekaju iza naredne krivine, vidici koji će nam se ukazati.

Napravili smo tek prvi korak, možda dva. Počinjemo slobodnije hodati. Koračamo sitnim koracima, bez žurbe, još uvijek nesigurni, ali koračamo.

Prekrajanje i izmjena garderobe me opusti s vremena na vrijeme. Slobodan dan iskoristih da napunim kreativne baterije. Kaput, dugi, najčešće stoji u ormaru jer jedino mi odgovara sa štiklom. Nekad mi je ta obuća bila jedina, sad je maksimalno izbjegavam. Zato sam svoj crni kaput podrezala za 20-tak cm, i napravila 3/4 prihvatljivu dužinu koja odgovara i štikli i ravnom. Od odrezanog dijela čohe napravila sam kapu. Tako sad mogu kompletirati. A kapa opet bez šnita, onako od oka, i sasvim je ok. nešto nisam imala inspiraciju za bolje detalje. Sviđa mi se i ovakva.

Poigrala sam se malo i sa kombinacijom vez-aplikacija. Naivno, nevješto - bio mi je i cilj- i dobila novi dio garderobe. Sako koji je stajao odavno jer sam ga mrvicu (skoro nevidljivu, ali meni znanu) oštetila na jednom mjestu- ovi detalji su sve pokrili. Suknju sam sašila prije 3 godine. Obukla je možda 2 puta, a sa ovom igrom konca i kože dobila zanimljiv odjevni predmet koji se može kombinirati sa sakoom.

Nedostajale su  mi moje otkačene krpice.

Rijetko kad uspijem nešto i sama napraviti. Jednostavno, ne stižem. Posao mi je najveća preokupacija, a otkako vodim i kreativnu radionicu, zaboravila sam na svoje radove.

Nedavno sam uspjela ukrasti malo vremena i napraviti kutiju za odlaganje alata i sitnica koje mi često zatrebaju a držim ih na više mjesta.

Ova kutija (naravno, opet loše uslikana- do mene je i mog raspoloženja) nastala je od običnog kartonskog paketa srednje veličine prema jednostavnom šnitu ove plave kutije preuzete sa http://beate.blogs.splitcoaststampers.com/2007/04/01/simple-basket-tutorial/

Oblijepljena je samoljepljivom tapetom i trebalo mi je čitavih 10 minuta da je napravim. Bitno je da jedan dio četverougaonog paketa trebate odrezati jer je suvišan. I već je izrezan za novu namjenu.

Preporučujem i zanimljiv tutorial origami-korpica:

http://www.origamimommy.org/2009/06/tiny-origami-basket-tutorial.html

 Kreativna radionica, rad na bookmarkerima.

Ne znam kako mi je promaklo objavljivanje slike tašne napravljene prije 2 godine. Dosadila mi, pa sam napravila korekcije. Nova postava, umjesto lanca- nove ručke urađeno od mini- suknje kupljene u sh, odličnog kvaliteta. Cijela suknja mi je poslužila kao postava unutrašnjosti tašne, i kao kaiš u dijelu koji je prije bio lanac. Da, i skratila sam je za desetak cm jer je bila preduboka ( inače nikad ništa ne mogu pronaći u tašni, uvijek tragam, rovim...dok ne upecam traženo.)

(Slikanje mi zavisi od raspoloženja i svjetlosti. Oboje mi je reducirano u posljednje vrijeme,  tako da je uspješnija stara fotografija i boja kože je vjernije pokazana.)

Uvijek im se istinski obradujem. Dobro došli.

http://laserart.blogger.ba/

http://tekstil.blogger.ba/

Ovaj vikend sam odvojila malo vremena za prepravke "nagomilanoiskoristive" garderobe.

Rijetko mi se "posreći" da prepravim nešto i da mi se odmah svidi zbog originalnosti i udobnosti.

Klasična pepito suknja, nenošena. Kvalitetna, ali se nisam osjećala ugodno u tom klasičnom kroju. Nije moj stil.

Prepravkom pliš tijesne haljinice i pepito suknje dobila sam ovaj rezultat. Jednostavno našivanje 20 cm odrezanog dijela haljine i provlačenje vrpce između duplog šava bio je originalan postupak prepravke.

Od haljine sam odrezala rukave, rašila do struka šavove i dobila tuniku za kombiniranje sa suknjom. (Zbog trenutnih problema sa prijenosom slika, kombinaciju ču pokazati naknadno.)

Svoju kreativnost trošim u radu s djecom. Iscrpe me maksimalno, pa i nemam volje nešto svoje uraditi. Ipak, kako sam ovisna o kreativnosti, za vikend uzmem stare farmerice- poprilično ih se nakupilo, i tehnikom origami započnem stoličarku. Nekad davno sam sa neta skinula slike i zaboravila na to.

Ovaj rad sam iskoristila za radionicu, ali rad s papirom i za 5 minuta bio je gotov zidni ukras.

Uživali su radeći zbog brzine dobivenog rezultata. Nažalost, imali smo samo sprej boje srebra koji na bijelom papiru ne daje poseban efekat. Bilo bi dobro da smo mogli kombinirati npr. sa zlatnim i crvenim bojama, ali...

Srednji dio je cd sa perlicama.

Završili su i zidni ukras od novinskog papira motanog u rolne. Zanimljiv ukras.

Sve se može uraditi vrlo brzo, promijeniti enterijer, a kad dosadi, jednostavno zamijeniti drugim.

Morali smo staviti rad preko rada da se osuše jer učionica i nama prostora da to sve okačimo.

Slike nisu baš najjasnije jer svjetlost u 19 i 30 i nije baš za slikanje, ali sam morala da vam uslikam i njihove korpice od novinskog papira i origami korpice, kao i buket nastao reciklažom školjke jaja. Vazna je ukrašena plastična boca. Svi radovi su njihovo prvo susretanje s kreativnim radom pa su zbog toga jedinstveni i posebni. Bitno je da uživaju, bitno je da rade i dječaci i djevojčice. Bitno je da počinju prepoznavati unutrašnje zadovoljstvo zbog napravljenog što će, nadam se pomoći da pronađu i svoj unutrašnji mir u haosu adolescentskog perioda.

Dio učenika je pravio ponovno čestitke i ti radovi su kvalitetniji i originalniji. Prave prema svojoj zamisli.

Nadam se da će se i vama svidjeti njihovi prv ipokušaji, a u novembru počinjemo osnove izrade nakita, naravno recikliranje.

Uspjela sam "ukrasti" malo vremena za svoje radove.

Zimska kapa, reciklaža stare drage jakne koja je, nažalost,  izgubila ljepotu po naramenicama zbog tašne. Od rukava napravljena kapa, a ostatak malo preuređen i zakrpan pa nošenje preko majica. To nisam uspjela slikati.

šnit kape:

Napravila sam i nekoliko čestitki, jednostavnih, igra geometrijskim oblicima najviše, i sviđaju mi se. Ova zadnja, rođendanska u smeđe-bijeloj kombinaciji posebno.

Slike nisu baš uspješne zbog nedostatka prirodnog svjetla. Magla svuda...

 Iako imamo 90 minuta na raspolaganju, uvijek smo iznenađeni istekom vremena.

Sinoć smo radili s novinama, pripremali materijal za nakit, motali novine za buduću sliku  od papira, imali gosta (bivšeg učenika) koji nam je pokazao tehnku origami...

družili se...i dječaci i djevojčice...zajedno...a tehnika ima na pretek pa svi mogu pronaći nešto za sebe.

Do januara prezentiram tehnike. Od februara se opredjeljuju prema svojim sklonostima za određeni materijal i tehniku i tad očekuje prave rezultate kreativnosti.

Ovi prvi radovi su, nažalost, usmjereni stilom jer moram ih upoznati s radom.

Obećala sam slike.

Prvi radovi: čestitke, obilježivači (bookmark) 

Razumjet ćete da njihove potpune slike ne mogu objaviti, a rado bih. Njihova sigurnost i privatnost mi je ipak prioritet. 

Morala sam prvi put i ja uraditi papirne "perle" kako bih pokazala šta se može uraditi s novinom. Odlično su savladali.

A što trošimo ljepiloooo! Nikad dosta.

Otkako počeh voditi Radionicu, ne radim ništa za sebe. Nedostaje mi.

Moji mali kreativci me "slome". Nije mi teško, volim to, ali je i odgovornost održati rad i zainteresiranost, a istovremeno ih ne sputavati i ne nametati lična rješenja. Osnovni cilj je da nauče, da prepoznaju čari kreativnosti, ličnog rada. Možda ima nade i da uspijem.

Na prvom času bilo je prisutno dvoje. Slijedeće sedmice već smo formirali grupu od 8 kreativaca. Zadnji put ih je bilo 24. Sami se javljaju, primam sve. Sad se pitam "šta ako zainteresiranost poraste, kako ću uspjeti organizirati rad veće grupe.

Znam samo da je ovo pravi način. Od ovog uzrasta se treba razvijati kreativnost.

Ovaj mjesec još radimo reciklažu papira, a onda prelazimo na izradu nakita.

(Uskoro bude i koja sličica.)

Vrijeme je izborne glavobolje i sigurno 70% građana ne zna koga će izabrati.

Otvorila sam glasačko mjesto na blogu, glasanje za lijepi nam motiv BiH.

(izbor motiva: http://krpice.blogger.ba/arhiva/2010/09/10#2581537 )

Sigurna sam da ovdje neće biti velike dileme.

Do sad je 7 posjetitelja dalo svoj glas za motiv BiH. U maloj prednosti je, kao što možete vidjeti, motiv veza.

Odabrani motiv mogao bi poslužiti kreativcima da urade neki rad na temu odabranog motiva.

Slične "igre" pokretane su na forumima, zašto ne i na blogu.

U rubrici zanimljivosti pronađoh ovaj članak http://www.sarajevo-x.com/zanimljivosti/clanak/100916074

Tragajući po netu, otkrih i ostale dijelove kuće i namještaja od papira.

http://vietnamnet.vn/tinnhanh/201008/Ky-la-ngoi-nha-bang-giay-bao-930296/

Kreativci su, zaista, fascinirajući ljudi.

Ova kuća od papira kao da je pravljena za ovo vrijeme i u ovom vremenu.

Ovdje možete pogledati detalje uvećane: http://www.flickr.com/photos/maisonbisson/53192392/in/set-1153444/

Sinoć ponovno održan "Sajam sekcija" u školi. To je već tradicionalni način upoznavanja naših učenika sa načinom rada i specifičnostima sekcija. Ukupno se predstavilo 40 sekcija za mlađi i stariji uzrast. Bilo je zanimljivo, opuštajuće... bilo je druženje. 

Naše očekivanje za iduću godinu je pojava većeg broja učenika na sajmu jer nam je cilj obuhvatiti sve učenike nekom slobodnom aktivnošću.

I ove godine, mada je odaziv i zainteresiranost veća, primjetno je da dio učenika uopće nisu zainteresirani za ove aktivnosti. Možda je i do roditelja, jer na ovaj sajam su mogli i trebali doći zajedno sa svojom djecom. Mali broj roditelja je iskoristio tu priliku, a trebali su.

Poklanjam vam ovu "nejasnu sliku" nadajuci se da lokaciju nećete prepoznati i da necu biti prepoznata. ( Samo se nadam )

ps. na slici je samo jedan mali prostor, cijela aktivnost odvijala se u holu škole, hodnicima i biblioteci.

http://www.youtube.com/user/GiannyL

Naša "stara" blogerka, okrenula se novom načinu blog-pisanja. Okrenula se kreativcima i uvećala našu malu kreativnu blog zajednicu.

 Tera, dobrodošlica među kreativce od srca.

Surfajući po internetu, tragajući najviše za kreativcima, nailazim na različite motive u kreativnim radovima koji se automatski povezuju s određenom državom, kao karakteristični list, simbol Kanade, babuška - posebnost Rusije...

Šta bi bio motiv Bosne i Hercegovine?

Meni se vrzma po glavi stećak, ljiljan...a opet, čini mi se da bi moglo biti i nešto drugo.

Pomogli biste ako date svoje prijedloge. Možda budu inspiracija za motive na nekim našim budućim radovima.

Prijedlozi

• Motiv1 - prijedlog http://mejjasu.blogger.ba/  - motivi veza i tkanja

•  Motiv2 - prijedlog Akvamarin: http://akvamarin.blogger.ba/   i Slovke : http://slovo1.blogger.ba/ - ibrik i leđen

• Motiv 3 - ljiljan: lilium bosniakum

• Motiv 4 - zvekir

        * motiv 5 - sinija

Prođe Ramazan k'o treptaj, dobro nam došao Bajram. Svima koji ovaj praznik doživljavaju kao najveću radost Bajram Šerif Mubarek Olsun.

Iako sam stala s pravljenjem čestitki, imam objaviti slike napravljenih u prošlom mjesecu, a neobjavljenih. Sve ove čestitke su bile moje traganje za stilom, uvježbavanje nove tehnike. Bilo je lijepo uživati u igri s materijalom koji sam dobila na poklon od moje drage phoenix. Ali sam isto tako shvatila da se sve može iskoristiti za pravljenje čestitke.

Sviđa mi se novina kao materijal i mislim da ću na sekciji raditi dosta sa njom. Novine se nakon čitanja bacaju, a mnogo je mogućnosti za reciklažu.

Priprema novina na moj način:

-  sastaviti dva lista novina, obojiti vodenim bojama, osušiti

- ili pomiješati u veću posudu po potrebi vodu, štirku i temperu. izmiješati, ubaciti novinu da se natopi, staviti na sušenje-okačiti na štrik.

Ovako pripremljene novine sam gužvala u kuglice, svom snagom, i nakon toga ispravljala list. meni je ovakav papir fantastično efektan. Mogu izrezivati različite oblike, praviti cvjetove istim načinom gužvanja...

- u nedostatku posebne mase za postizanje boje ivica izrezanog papira (koju koriste), uzela sam običnu spužvicu i malo tempere i brzim prelaskom po ivicama kao da brusim papir, dobila sam sličan efekat.

-Trakice su neizostavne i sviđami se kako se mogu uklopiti s papirom.

Dakle, napravila sam pauzu u pravljenju čestitki iz jednostavnog razloga što sam isprobala sve mogućnosti koje su mi pale na pamet i sad tragam za jednostavnim oblikom koji će predstavljati neki moj stil.

Koverte su spremne, napravljene od papira u boji veličine prilagođene čestitkama - malo ljepila, makazice cik-cak i već sam se obezbijedila za bajramska čestitanja.

Ne pravim ništa, posao, post...nije jednostavno ali se sa zadovoljstvom može uklopiti.

Ipak ima novosti. Od ove godine pokrećem u školi kreativnu radionicu, nešto kao školska sekcija, gdje ću pokušati prenijeti zainteresiranim učenicima svoja saznanja. Radujem se tome. Znam da će biti zainteresiranih i znam da ćemo se super družiti. Ovih dana radim na planovima, i nije mi bilo jednostavno odrediti šta je to što bih trebala prezentirati i koja znanja prenijeti...

...ma i neću da se zamaram takvim pitanjima, njihova kreativnost dat će pečat svemu što urade, a ja ću uživati gledajući stvaranje novih kreacija.

Možda ove godine moj dom napokon bude čist od krpica, papirića, možda mojoj kreativnosti bude dovoljno što će prenositi znanja.

Nadam se da ću vrlo brzo moći pokazati i neke radove s te kreativne radionice...

Nije važno kako ispoljavaju svoju kreativnost, važno je da uživaju radeći kreativne radove

http://www.sarajevo-x.com/zanimljivosti/clanak/100819077#100819077&id=1

Nova tasna sasivena mojim omiljenim šnitom, 3 platna izrezana u kvadrat i spajanje.  Septembarska jer je nastala kao potreba za posao, kao početak nove školske godine,kao...

Unutrašnji dio kao reciklaža košulje, i toliko mi se dezen svidio da sam se premišljala da to bude lice tašne. Ipak sam se opredijelila za bijeli džins, reciklaža pantalona.

Kad spajate ovaj šnit, važno je da kvadrate presavinute u trokute položite na radnu ploču u obliku tašne. Na taj način ćete spojiti dijelove bez greške. Unutrašnji dio postave tašne, ostavite nezašivenu na jednom dijeli (sl.2) što će vam omogućiti lakše šivenje.

Nekad i samu sebe nerviram kako se ne znam ustaliti u radu s jednim materijalom. Sve me interesuje, sve probam, al' krpice su krpice. Njima se uvijek vraćam.

Isprobala sam kako izgleda rad s recikliranim limenim ambalažama (video- uputstvo u mom izborniku). I moram priznati jednostavno je i zanimljivo. Pošto sam ja "mašala" nadarena za crtanje, ovi oblici slobodnom rukom urađeni su ispali "fantazija". Može se slobodno i kopirati, povlačenje linija preko papira uzorka. Samo sam isprobavala, tako da sam sve uradila običnom potrošenom hemijskom olovkom. Malo plamena svijeće i to je to. Može se preći i sprejem...uglavnom, ima mogućnosti u ovom radu. Mjesto se može pronaći u kuhinji kao neki detalj ili... Izrezala sam oblik čisto da isprobam kako funcioniše. Reže se običnim makazama bez problema.

Suprotnost ovom materijalu su moje krpice.

Predlažem da napravite jednostavan jastuk. Dovoljno je da uzmete šal koji više ne koristite, podijelite presavijanjem na tri jednaka dijela. Dva dijela spojite šivenjem, a treći kao poklopac, samo prebacite preko spojenih dijelova. Malo trakice za vezanje, a može i dugme i jastuk za 5 minuta gotov.

Nastala u trenucima odmora. Vjerovatno i kao najava male pauze u pravljenju. Previše me prepravki garderobe čeka, a i Ramazan - on mi je najvažniji. Ostalo ako imadnem volje i snage za rad.

Uživat ću gledati radove kreativaca i radovati se svakom osvježenom blogu.

Lijepo je gledati neke druge izlaske i zalaske sunca, odmarati oči gledajući vodu. Uživati  u tišini. Dovoljno za punjenje baterija.

1. "koni s memli strane" :)

2. "malom princu"

Prva je namjenjena stvarnoj osobi, mojoj dragoj blog-frendici.

Druga je nastala onako, bez određene namjene, možda nekom Mirzi jer značenje tog imena je princ. :)

Inspirisala me moja draga blogerka http://akvamarin.blogger.ba/ . Gledajući njene ukrase, odlučim napraviti i sebi nešto na isti fazon.

Njeni radovi su ljepši, ali sam i ja dobila zanimljive detalje u svom domu. Što je najvažnije mogu se uvijek prepraviti, zamijeniti, a ne koštaju. reciklaža ambalaže, vreća, tokom godina nakupljene školjke i kamenčići, obični pijesak obojen temperama, malo grančica i to je to...

Zaista sam počela uživati praveći čestitke. Doduše, ne znam što će mi, jer kod nas se ništa prodati ne može... Neka ih, kad mi zatreba zahvaliti se nekome, čestitati...mogu to učiniti i na ovaj način.

Ove dvije čestitke, nastale su u mom jutarnjem stvaranju, jučerašnjem i jutrošnjem. Poprilično sam zadovoljna izgledom, mada slika ne može nikad pokazati svu punoću nivoa elemenata koji se koriste. Moja teškoća kako uvezati mašnicu mučila me i vezujući ovu  trakicu, probala, pokušavala i  ...dosjetila sam se...našla sam rješenje pravljenja minijaturnih mašnica. Znala sam da će moja tvrdoglavost u traženju mogućnosti uroditi plodom. Poslužila sam se svojim prstima i uspjela je zavezati. Zalijepila sam je u unutrašnji dio  čestitke, na mjesto gdje se piše poruka. Posebno sam zadovoljna rješenjem jer dosad ni na jednoj stranici nisam pronašla ovakvu mogućnost, a pregledala sam ih puno.

A onda sam u hodu, raspremajući nakon krečenja,- ljetnja mora, napravila jednostavnu korpicu za držanje čačkalica. Toliko ju je jednostavno smiješno napraviti da ću sigurno na sličan fazon uraditi i veće oblike. Potrebna su samo dva kruga izrezana od kartona i jednostavnim lijepljenjem ili mojim načinom, može se dobiti odličan ukras. Na netu se mogu pronaći ovakve košarice s ručkama, ja sam ih izostavila.

Bas me krenulo... 

Još uvijek učim, isprobavam, pokušavam, ali napredujem. Prvi problem: glatke ivice papira nakon rezanja riješila, drugi problem: spajanje nitni bez oštećenja, riješila...samo još da naučim dobru minijaturnu mašnicu napraviti, riješit ću i to...trudim se...i čudim se brzom prolasku vremena jer je interesantan rad.

Tragam za nekim svojim stilom, jer, lahko je kopirati, treba biti originalan, prepoznatljiv. Svako stvaranje kreativnog rada je dio nas, a svi smo mi posebni na svoj način.

U ovoj tehnici nije jednostavno izgraditi svoj stil, drugi su isprobali što se isprobati moglo. ma riješit ću i to .

(PS. I dalje mi nedostaju odgovarajući  tagovi, a glavni i odgovorni urednici šute. Da i ja pređem na "blogspot"?)   

Jednostavan šnit za jastuk

Jastuk koji možete sašiti za deset minuta, bez rajferšlusa i bilo kakvih komplikacija.

Opis:

Potrebne su vam dvije vrste materijala, materijal za lice jastuka i unutrašnjost jastuka (kao postava ).

Materijal izrežete u obliku kvadrata (veličina koja vama odgovara… moja veličina je 42x42) i dva oblika pravougaonika ( 42x30cm). Iste dimenzije izrežete i od materijala za unutrašnji dio jastuka.

Prošijte (podvijte)  jednostavnim bodom stranu na pravougaoniku koja će služiti kao otvor jastuka zajedno s postavom.

Spojite dijelove: na radnoj ploči kvadrat okrenete naličjem prema sebi, na njega postavite licem prema sebi materijal istog oblika za unutrašnjost jastuka. Zatim složite licem prema sebi, jedan preko drugog dva pravougaonika zajedno s postavom. Bitno je da slaganjem ivice budu ravne I oblikuju kvadrat. Prošijte jastuk ostavljajući 2 cm šava. Nakon šivenja, izreckajte šav na širinu jednog cm.

Jastuk je gotov.  Postava i lice jastuka će dati punoću ovim resama, a nakon pranja oblikovat će se i neće se oparati.

Prije par dana započela sam novu tašnu. Nastaje kao reciklaža braon i bež kožnih pantalona nabavljenih u radnji "druga ruka". Imam svoje dvije radnjice u kojima izuzetno povoljno nabavljam stvari za reciklažu. bitno je da je većina tih stvari nova, ili skoro nova i nije mi nimalo neprijatno kupovati u takvim radnjama. Nigdje ne bih mogla pronaći materijal i dezen koji mi treba kao što mogu naći u ovim radnjicama. normalno, ima ovakvih radnji na svakom ćošku, ali u mnoge ne bih ni zavirila, a ne nešto kupila zbog kvalitete i uzasnog danfanja koje zapuhne na vratima. Ipak, nisu sve radnje takve, moje radnjice su sasvim ok, od ljubaznih prodavačica, do kvalitetne garderobe.

tašnu sam započela, uradila dio i stala...nemam ideju kako nastaviti, kakve ručke odabrati...Tako ja ostavim i onda u jednom momentu sine, kockice se slože i dobijem unikatni predmet.

Za ovu tašnu inspirisala me Kristina  dugmence  dok sam uživala gledajući njene kreacije. Normalno, kopirati bukvano do najsitnijeg detalja, ne znam i da hoću. 

Nisam se još odlučila da li ce krajnji rezultat biti 1. i 2. slika, ili raspored šahovske ploče 3. i 4. slika.

Oduševljena svim stvarčicama iz prethodnog posta, prešla sam s divljenja na djelo. Kupovina u Interexu dopunila je postojecu kolekciju i dala sam se na posao...Moram priznati, koliko god se činilo jednostavno uraditi, treba ipak truda i vremena. Isprobala sam mnoge tehnike, ostala vjerna krpicama (one su mi broj 1), mogu rad na izradi čestitki uporediti sa izradom nakita. Možda ne vidite u tome sličnosti, ali meni je postupak nekako isti: nanizati ogrlicu, nalijepiti papir... ali to nije to. Ako se nema inspiracije, uzalud svaki komadić koji dođe u ruku, ne znate kud biste s njim.

Dakle, samo sam isprobavala kako ustvari izgleda raditi čestitke. Prva slika je prvi rad. Zatim sam mijenjala, dopunjavala i rezultat je druga slika. Vjerovatno izgleda pretrpano, nabacano, ali, morala sam isprobati i nitne, i trakice i dječije cik-cak makazice, i izrezivanje oblika, i lijepljenje gotovih ukrasa... Meni je simpatično, može proći kao ljubavna čestitka, ili čestitka za vjenčanje...

Znate šta u meni izazove uvijek posebne emocije- gledanje dječije garderobe, one do godinu dana. Uvijek mi izazove ushićenje kreativnost, mašta i ljupkost s kojom se ti odjevni predmeti prave.

Jučer sam doživjela slično osjećanje. Ali ne zbog odjeće, već zbog kafice s mojom dragom blogerkom phoenix. Dugo komuniciramo putem bloga, jučer smo se prvi put vidjele i u stvarnom životu.  Poseban je osjećaj druženje s kreativcima jer mi smo poseban svijet, poseban zbog svoje unutrašnje ljepote, plemenitosti, druželjubivosti...posebni smo i svoju posebnost pokazujemo kroz naše radove. Kreativne osobe ne mogu biti zlobne, zavidne jer one svojim radom razvijaju i njeguju ljepotu. Poput svojih radova i Phoenix je posebna, izuzetna, zanimljiva...i mogla bih nabrajati i nabrajati...znam samo da je vrijeme u opuštenom kreativnom čavrljanju prošlo k'o tren...

Uvijek spremna pomoći, poklonila mi je materijal za moje novo interesovanje – scrapbook. I rođendanski poklon – predivnu kutiju, naravno njen rad .

Ma šta da vam pišem - osjetila sam se k'o dijete koje je dobilo posebnu igračku.

Kući sam, uprkos male glavobolje izazvane napokon suncem koje odavno čekam, izvadila sve iz kese i baš kao da razgledam odjeću za bebe, gledala, dodirivala i gubila se u razgledanju ne znajući šta prvo da pogledam. Oduševljena svime, nisam se mogla nagledati posebnosti tih komadića za neku moju buduću kreaciju.  Naravno, kasnije sam sve s posebnom pažnjom smjestila u kutije (čak sam neke i posebno odmah uradila ), ali mi je ovaj nered razgledanja pružio puno radosti. Draga Phoenix, hvala ti puno!

I neka mi neko kaže da blogersko druženje ne može donijeti radost, ne zbog poklona , već zbog saznanja da sam bogatija za novo prijateljstvo, druženje, posebno dragocjeno u vremenu kad otuđenje postaje sve prisutnije. 

Jučer mi je bio poseban dan, i danas se osjećam posebno...

Radim 6 dana, prvi put ovom tehnikom i toliko me okupirao ovaj rad da s nestrpljenjem čekam prekosutra da uručim poklon. Sigurna sam da će osjetiti i najmanju zehru ljubavi koju sam ugradila u izradu ove knjige. Radeći, kreirajući, sjećala sam se, proživljavala ponovno momente koji su obilježili naše živote, otkrila puno zaboravljene sreće, lijepih događaja, dragih ljudi koje je vihor rata odnio negde daleko ili otuđio pa se i ne viđamo više. Bogatija sam ne samo za jedan kreativni rad, već i za silinu emocija koje sam bila zaboravila, potisnula negdje u ovoj svakodnevnici našeg života.

Opis: Moja knjiga sjećanja se sastoji od 4 kartonska lista. Toliko toga nisam uspjela ubaciti u ovu knjigu, trebalo mi je još listova, ali sam se bojala da neću stići završiti.

Na kartonske listove, oblijepljene papirom, prešpricane različitim sprejevima, korištenjem svih meni poznatih tehnika, smjestila sam 4-mini albuma, u obliku knjige, lepeze, cik-cak presavijenog papira i ta rješenja su mi pomogla da ubacim mnoge bitne fotografije iz različitih perioda života.

Snalazila sam se kako sam znala i umjela, koristila svo moguće znanje, gledala video za inspiraciju i na kraju napravila ovu knjigu. Žao mi je što slika ne može pružiti zadovoljstvo osjećaja pod prstima, dodir različitih materijala koje sam koristila, razvlačenja i otkrivanja slika koje se kriju ispod površine. Glavobolju mi je zadavalo kako spojiti u knjigu. I dosjetila sam se: manje halkice  koje koristim u izradi tašni, fantastično su poslužile za povezivanje. Kopča za tašne poslužila je i kao kopča za knjigu, uz pomoć kože i ljepila. treger-kopča poslužila je da pridržava mini album koji se otvara poput harmonike. 

Na kraju nisam znala kako umotati, pa sam napravila ovu kutiju u koju sam smjestila knjigu, a na prednjoj strani, ispod ljubičastog papira ostavljen je nezalijepljen prostor za posebno izrađenu čestitku.

Nisam još sve završila. Sad samo trebam još malo teksta, riječi isprintati i zalijepiti, a također i završiti konačni oblik kutije-držača, ukrasiti nekim detaljima.

Ljepilo je posebna priča, na stranici http://www.hobbyart-chemaco.hr/default.asp?IDCat=10&IDArt=147  pronašla sam recept i napravila ljepilo, s tim što sam ubacila kesicu konzervansa, ne znam zašto, improvizacija koja neće štetiti a može pomoći. Dok se kuhalo ljepilo u šerpi, skidala sam nakupljenu bijelu pjenu i mislim da mi je zbog toga ovo ljepilo ispalo kvalitetno. Dobila sam litar ljepila, a jedino bih dodala još bogdu brašna da bude malo gušće. pored ovog ljepila koristila sam univerzalno ljepilo, uhu, drvofix.

Probajte uraditi vašu knjigu sjećanja - osjećat ćete se predivno.

(ps. kad bih još imam odgovarajuće tagove na bloggeru, bilo bi extra. Kako stvari stoje ništa od toga, ponovo sam slala e-mail s molbom da dodaju nekoliko tagova za nas kreativce i opet ništa...mogu objaviti i bez tagova...)

Lijepo je kad te se neko sjeti

Lijepo je kad razmijeni pokoju riječ s tobom. Ali je još ljepše kad ti da priznanje za tvoj rad. Kako u stvarnom životu, tako i u virtualnom svijetu.

Mene  obradova moja draga kreativka phoenix , dodijelila mi je ne jednu već dvije nagrade za moj kreativni rad. I posebno značajno, ona ima blog na blogospotu.

Novi projek(a)t "Knjiga sjećanje"- rođendanski poklon

Slijedeće sedmice je jedan poseban rođendan. I moram poseban poklon pipremiti. Inspiraciju sam našla u priči Ele Peroci „Majčin dar“.

Kratko: Majka živi sama u kući jer su i muž i djeca otišli u druge zemlje da rade. Ne dolaze, rijetko kad pismo dobije.  Čežnja za njima je razdire. Jednog dana dobija pismo od sina koji piše da živi u dalekoj zemlji i da se ne misli vraćati te moli majku da mu pošalje sve što je njegovo. Majka u čudu, kako da mu ispuni želju, uzima kutiju i lijepi je slikama njihovog kraja, ljudi, dječakovih uspomena...

Tako kratka, a tako lijepa priča. Inspirisana njome, odlučila sam napraviti knjigu sjećanja u kojoj će moći pronaći zabilježene momente koji su pomogli da izraste u ovako dobru i plemenitu osobu. Ovo je veliki izazov za mene jer mi je nova tehnika. Koristim materijale meni dostupne i tehnike koje već znam. Nadam se da ću uspjeti posložiti u lijepu cjelinu svoju zamisao.

Jutros rano smislim način kako da počnem na već pripremljenim papirima. Ta priprema  je priča za sebe... Kad gledam stranice na internetu, zadivljena sam koje materijale i alate imaju na raspolaganju. Pošto živim tu gdje živim, o većini toga mogu samo sanjati, zato se dovijam kako znam i umijem. O tome nekom drugom prilikom, pomenut ću sad samo da sam cvjetove napravila od papirne ambalaže vreće za brašno (u "Klasu" je spas ), fantastična  za rad, čak se može i šiti...

dvije nove, zatrebaju u kombinaciji ljetne garderobe.

Za moju dragu zahtjevnu "vodoliju" sašila sam ruksak "sarajevsko haustorče".

Dobila sam od nje suknjicu, samo mi je u svom stilu rekla da joj napravim tašnu. Nikakvih uputa, nikakvih želja, samo hoće tašnu. A ako joj se ne svidi ova ruksak- tasna, neće nita prokomentarisati, samo će se okrenuti i otići. Moja mala vodolija, nadam se da će joj se svidjeti.

Napravljena je reciklažom, džins suknjica, za unutrašnje džepove također džins-suknja cvijetnog uzorka i komad crvenog platna. Medvjedić nekad davno skinut s odbačene futrole za mobitel.

E sad, reciklaža je hit u svijetu, a na našim prostorima, reciklaža se doživljava kao nešto bezvrijedno, čak i sramotno. Ponašamo se kao da smo najbogatija nacija i furamo neki svoj fazon nivoa. Mene gledaju kao čudakinju ("napukla", pusti). Jedino me spašava to neko moje više obrazovanje. Inače da nemam te neke škole, posmatrali bi me kao "jadu, jadnicu" a to je na ovim prostorima veeelika uvreda.

Zašto se odupiremo kreativnom radu, zašto sve što se debelo plati ima veću cijenu od jednog ručnog rada i unikatnog djela?

...Ma ja, a kakve to veze ima s mojom vodolijicom...definitivno "pukla"...

Uvijek nosim ogromne tašne, pa kad se "zarovim" da nešto pronađem, zaboravim i šta tražim.

Sad sam sašila malenu, ko vekna hljeba, tašnu. Dilema, kako ću u nju smjestiti "sve potrebno" i pronaći u toj tjeskobi što tražim.

Ali sam je sašila i nazvala inat-tašna. Nastala je kao reciklaža jedne tašne kupljene prije par godina (naravno "ogromne"), tašne koju sam poprilično "masno" platila, tad i nikad više. Ta me tašna natjerala da počnem sama sebi šiti, jer nakon prvog pranja mogla sam je baciti. Promijenila, oblik, boju...

Ta skupo-kupljena-nikad-iskorištena-tašna pomogla mi je da počnem praviti svoje unikatne stvari. Takve kakve jesu, meni su najdraže. Uživam u ručno rađenim tašnama, i uvijek imam  mogućnost prepravke i dopune modela.

Razmišljala sam čak i serijski da pravim iste tašne, ali...copy-paste mi definitivno ne leži, zato i ne radim za prodaju.

šnit za ovu mini-tašnu ukrala sam od kolegice : papirom A4, prekrila sam njenu tašnu, opcrtala olovkom oblik, zabilježila mjesto ručki i tako dobila šnit. Kolegica me molila da ne napravim istu, a ja sam kroz smijeh samo prokomentarisala da to ne znam. Bilo mi je žao što je ta njena tašna baš skupo plaćena, a u nju može smjestiti samo gramsku težinu, jer su  kožne trake kao ručke bukvalno prišivene samo jednim tankim končićem.

Olovka pored tašne čisto je radi orjentacije o veličini.

Završila dva jastuka. I dokazala sebi da nisam tip za planiranje, za kopiranje. Jednostavno nije išlo da se držim svojih lijepljenih pokušaja jer to je bila inspiracija za taj dan, a novi dan nova kreacija. Radim tako kako radim. Nikad nisam mogla (ne kažem da nisam znala) nisam mogla napraviti po sistemu "copy-paste" nešto što vidim. To mi je nekako tuđe. Drugi radovi mi mogu poslužiti samo kao inspiracija slaganja kockica moje kreacije.

 Pokušala sam da napravim po planu, a onda mi je postalo opterećenje i jednostavno sam izrezala krpice kako mi je palo na pamet u četiri različita oblika i dimenzije i počela sastavljati komadiće  nasumice kako su mi dolazili pod ruku, ne znajući ni sama kako će izgledati. Sastavljani su prema veličini u zasebne oblike. Kad sam ih raspeglala, pokušala sam napraviti neku kombinaciju za cjelinu.

I uživala sam radeći prema trenutnom raspoloženju. Rezultat dva jastuka na slikama. Moram još uraditi  dva u istom stilu, a onda za dječiju sobu neku kombinaciju s džinsom i obaveznim "bmw simbolom. O tom ću razmišljati kasnije.

Moguće je  na ovim jastucima uraditi i doradu sa pokojim cvijetom , mnogo je mogućnosti, a crazy stil definitivno volim najviše.

U ovo vrijeme uvijek prvo poželim promijeniti jastučiće i store. To dvoje mi je nekako na prvom mjestu. Zavjese sam već nabavila, a dosadašnji jastuci su definitivno dosadili, i pravim nove.

Ovo je materijal s kojim raspolažem,

, a ovo ideje koje sam izdvojila u svojoj kreativnoj svaštari, za inspiraciju.

Nimalo jednostavan zadatak, stvoriti nešto ugodno oku, praktično, otporno na pranje...a realizirati bez problema. Zato sam prvi put, zahvaljujući miru i ljepoti jutarnje tišine, uradila potpunu pripremu. Na tanjem hameru iscrtala sam oblike koji me interesuju i lijepila odabrani dezen.  Kad sam slikala, ljepilo se još nije bilo osušilo, pa djeluje kao mrlja, ali nema veze. Uživala sam u ovom planiranju prvi put otkako se bavim kreativnim radom.

E, sad imam novu dilemu, koju varijantu da odaberem.

1. varijanta - klasični kvilt dezen:

2. varijanta - crazy quilt sa dodatnim ukrasnim bodovima šivenja:

3. 4. i 5. varijanta - apstrakcija s aplikacijama:

Ova mi je 5. varijanta nekako najbliža, ali sam i dalje neodlučna.

Apstraktni motivi pružaju mogućnosti za dodatnim detaljima i kombiniranju dezena. U ovom obliku mogu iskoristiti mnoge tehnike.

Jutro je zaista pametnije od večeri. Volim svoja mirna jutra.

Napokon godišnji odmor. Iza mene je radna godina pretrpana obavezama. Ispred mene je kišno ljeto i odustajanje od svih planova. Ipak, godišnji je godišnji. A ja se najljepše odmorim radeći što volim. Godišnji je vrijeme mog hobija.

Vremenske (ne)prilike ne pomažu u obnavljanju energije. Vrijeme podesno samo za spavanje, a ja ne funkcionišem najbolje ispod osam sati sna. Ipak, žao mi prespavati dugo čekani godišnji, zato sam sebi organizirala vrijeme. "Radni" dan započinjem ustajanjem u pola pet...??? O, da, i vrijeme od pola 5 do pola 8 je samo moje. Tad sam samo svoja u tišini jutra. Prva jutra su opuštanje u organizaciji za buduće hobi projekte.

Jutros sam sakupila sve svoje teke, papire, časopise i napokon sortirala, pripremila za lakše snalaženje. bacila sam vise od pola prikupljenog materijala, dosta skenirala, a nešto i zalijepila.

Niko se nije bunio zbog nereda, papira puna soba, stare novine i časopisi, makaze, ljepila, kutije, teke...

[IMG=http://img163.imageshack.us/img163/671/picture007se.jpg][/IMG]

Tragajući za bitnim i nebitnim, pronađem staru fasciklu neobičnog printa, sa još starijim isječcima iz novina.

Sad se pitam: Koliko smo u djetinjstvu određeni šta će nas interesovati u budućnosti? jer pronašla sam svoje isječke iz novina koje sam čitala još u osnovnoj školi. U silini isječaka nabasam i na kreativni dio iz časopisa o kom sam već pisala. Iznenadi me koliko su i danas aktuelni modni savjeti iz ovog časopisa.

Na poleđini ugledah dio tadašnjeg stripa. Volim stripove...sve...Šilju...i Zagora...i komandanta marka... i Flaš Gordona..i Alan ford...i Džeremaju...Mister No-a...ma sve...

I tako mi prođe jutro, naravno uz ispijanje kahve-da-dođem-sebi. U pola osam već je pola završilo u kanti za smeće, a ostalo sortirano po fasciklama ili zalijepljeno u jednu od nekoliko kreativnih svaštara.

U ovoj fascikli završili su časopisi i članici o pletenju. Čuvam, a ne pletem. Jedini period kad sam plela, bio je 93-95. kad sam djevojčicama u komšiluku plela odjeću za barbike i kad su na rođendanima s najviše nestrpljenja iščekivana moja dvojica-ljubi-ih-mama, jer su donosili novu garderobu za njihove lutkice... Mrzim se prisjećati rata, vjerovatno zato danas i ne volim plesti jer se pletenje automatski povezuje sa radošću djevojčica obradovanih mojim poklonom, ali i sa svim užasima koje smo prošli...

Ostatak sna nadoknađujem popodne...pa ipak sam na godišnjem.

Žao mi je jedino što zbog (ne)vremena rijetko zabilježim izlazak sunca poput ovog uhvaćenog u kratkom sunčanom periodu prošle sedmice. Vrijedi uraniti i radi ovakvih prizora jer je samo nakon sat vremena opet padala kiša.

Napravljena bez plana, od komadića preostalog platna, klasika za ljeto. Možda još samo da dodam veliko dugme  za kopčanje.

Kad su vreline, jednostavno ne mogu nositi torbe od bilo kakvog materijala koji podsjeća na kožu. Platno mi je prikladnije.

Skrapebook me intrigira pa isprobavam varijante. Napravila sam novu čestitku, ali nju ne objavljujem, previse je lična, ljepsa je i jednostavnija.

Uzela sam novu teku za "dnevnik kreativnog rada" i pokusaj ukrašavanja korica je ovaj. Sviđa mi se. Na humorističan način pokazala sam djelić sebe i svojih interesovanja.

Sad tragam za rješenjem problema: gdje smjestiti papir, ljepila, trakice, mašnice...iiiiice kad i ovako nemam mjesta ni za krpice. Plače mi se od skupljanja...moram definitivno početi bacati stvari  prije generalke.

Dva dana istražujem ovu tehniku po internetu. Sakupila sam dosta podataka i okušala se danas u pravljenju prvog scrapbook-a.

Namijenjen je kao zajednička čestitka kolegici za rođenje kćerke.

Sviđa mi se ova tehnika, toliko mogućnosti pruža za kreativnost i upotrebu različitih materijala.

Najnovija, za svoju dusu napravila. Željna zelenila, sunca, napravila jednu veselu, otkacenu, vise dzipsi  nego moj crazy stil.

Isprobavam torbe za laptop. Ovo je prva, za minijaturni, najmanji laptop. Probala sam s rajferšlusom i ruckama, medjutim, zbog velicine nije bilo bas uspjesno. Zato sam se opredijelila za ovu varijantu. Nije namjenjeno za samostalno nosenje, vec za spremanje u svakodnevnoj tasni. Imam zamisli za buduce torbe, ova je bila probna i brzinska po narudzbi.

Jedna subota bila je dovoljna, bježanje juzno, obilazak ljepota, djelića ljepota koje ova zemlja ima.
Odmorih se, zaboravih na kišu bar na jedan dan.

Mogorjelo


Normalno, koliko vodimo racuna o ljepotama, nema znaka za putnike da svrate i pogledaju ovu oazu  ptičije pjesme, mira. A samo par kilometara od Capljine.

Kravice


Uvijek me ostavi bez daha. kao da iskoči iz šume u svoj svojoj raskošnosti, vodopad prsti od nabujalosti. Ne treba kupanje, dovoljno je stati na obali i istusirani ste milionima kapljica. Prvi put sam dozivjela ovakvu silinu vode, prije nije bilo prskanja po obali. Svejedno, vraćam se vodopadu iznova i iznova. Vrijedi. i ne samo vodopad vec i okolina.

Nisam imala srca ubrati nijedan cvjet.

Vrelo Bune
Uvijek isto, na istom mjestu. Uvijek novo iskustvo. Uvijek iznova se divim. Rijeci suvisne.


Mostar, Neretva
Slika je dovoljna. Ljepota hiljadama pjesama opjevana, sta mogu dodati.


U jednom danu  kao da sam prozivjela tri dana.

Nedavno, raspremajuci, odvojim majice za bacanje. A baciti ne umijem dok ne provjerim moze li se reciklirati. Jednostavno izrezem u trakice 4 cm širine, napravim cvjetic, minimum perli i zgodne platnene ogrlice spremne za novu kombinaciju. Zgodne su u ovim majskim hladnocama - griju.

Slucajno, ispijajuci jutarnju kahvu, prilagodjavajuci se ponovo losem vikend-vremenu, tragajuci za idejama, naletim na ovu stranicu http://www.bubullina.com/

I odjednom me obasja sunce lijepih sjecanja. Moj casopis iz djetinjstva, casopis koji nisam uspjela sacuvati, a pamtim koliko mi je znacio, koliko sam uzivala u iscitavanju istog.

Neizmjerno sam zahvalna osobi koja je izvukla iz "naftalina" mamine casopise i podijelila sa nama.

Posto sam ja pripadnica generacije koja je u svom zivotu osjetila sve promjene, jer smo sudbinski predodredjeni da zapamtimo i staro i prozivljavamo novo, ovaj casopis sam citala pred kraj njegovog izlazenja. Tako bih rado da ponovo prelistam, pogledam, iscitam sve rubrike koje su, sad sam svjesna toga, poprilicno me oblikovale u zivotu. Jer nekadasnji casopisi nisu izlazili samo radi tiraza, vec su edukovali.

Sjetila sam se svojih prvih pokusaja kreativnog rada upravo inspirisanog ovim casopisom. Vjerovatno od tog vremena i postojim kao kreativka s izgradjenim stilom kojeg i danas volim. Taj stil se sad imenuje kao retro, a meni je temelj odjevanja, razmisljanja, zivljenja.

Sjecam se crtanog edukativnog stripa u nastavcima u kojem su glavne licnosti Tina (tamna kosa) i Sally (plavokosa). Tretirane su teme koje su pomagale da odrasteme, da razlucimo pozitivno i negativno ponasanje. Toga danas nema, sve je samo komercijalizacija, zarada. A i oni koji dijele savjete u danasnjim casopisima najcesce nisu kompetentni i dovode mlade u zablude.

Volim svoju generaciju, sretna sam sto pripadam bas tom dijelu populacije. Posebni smo, prepoznatljivi, druzeljubivi i zanimljivo, poprilicno mladoliki. I danas slusamo istu muziku, i danas se odjevamo u prepoznatljivom stilu, i danas nosimo teret drustvenih promjena u svojim porodicama. Neoptereceni starenjem, oslobodjeni vremena, uzivamo u sadasnjosti u maksimumu pozitivne energije koju mozemo izvuci iz dubine naseg bica u ovom vremenu otudjenja.

"Tina" je prestala izlaziti negdje pred kraj osnovnoskolskog obrazovanja, kad su iz stampe poceli izlaziti prvi brojevi casopisa  za mlade "Zdravo" kojeg pamtim jedino po tome sto se mogao citati s obje strane. Ovaj casopis je, ocito, bio preteca modernih, prenstveno tiraznih casopisa.

Podijelih sa vama lijepo sjecanje. Otkrih svoje pocetke kreativnosti i navike skupljanja casopisa.

Pusa generaciji koja se prepoznala u ovim redovima.

Totalno otkacena i super ideja, posebno za kreativce.

http://www.kindjurijada.ba/

Imam dovoljno vremena, jer vrijeme i ne postoji, samo su nas naucili da zivimo po toj izmisljenoj kategoriji. Tako nas kontrolisu. Kontrolisu sta mozemo i trebamo raditi, a ne sta bismo zeljeli raditi.

Radim sto moram, s voljom ili ne, a rad koji me opusta u kontrolisanom vremenu tesko da dodje na red.

Ipak se uhvati poneki sadasnji trenutak i napravi nesto za svoju dusu.

Nedavno me Ramona (http://byramona.blogspot.com/ ) obradovala donijevsi mi iz Praga rezac za kvilt. 

Odavno sam zeljela biti vlasnik jednog, ali u ovom gradu nisam mogla nabaviti tu jednostavnu stvarcicu. Hvala Ramona, neizmjerno si me obradovala, obradovala si me i samom cinjenicom da si me se sjetila kilometrima daleko gdje ti je paznju zaokupljalo mnogo novih stvari i novih lica. Sad mogu praviti neobicne kviltove sa najsitnijim detaljima izrezanih precizno.

Kad ukradem malo kontrolisanog vremena, sijem ili prepravljam garderobu. Nedavno sam u Mitexu kupila jednostavan i jevtin materijal i sasila dvoje ljetne, komotne pantalone po jednostavnom snitu. Posto materijal nije tezak, a kilogram kosta 10 km, oba materijala sam platila 7 km. Iznenadila sam se i sama koliko je smijesno jeftino. Iskrojila sam ih istovremeno rezuci oba materijala.

Uploaded with ImageShack.us

Sad kreiram, sijem ili recikliram svoje posebne modne detalje preko pantalona. Odavno nosim ovakve suknjice i jednostavno sam se navikla na taj stil tako da i dalje "furam" svoj fazon bez obzira šta neko mislio o njemu. Meni je praktican, zgodan za kombinaciju i udoban. Ne moram razmisljati o rajferslusu, ocrtavanju vesa ispod pantalona.

Uploaded with ImageShack.us

Uploaded with ImageShack.us

Uploaded with ImageShack.us

Uploaded with ImageShack.us

Uploaded with ImageShack.us

Radim u kontrolisanom vremenu i radujem se odmoru od kontrole kad cu moci napokon disati po tempu koji samo meni odgovara.

U galeriji slike radova koje nisam uspjela prije pokazati.

Novcanik napravljen u kombinaciji platno koza. I drugo - platnene vrece za ves. Uvijek mi je muka od vesa za pranje kojemu nikad nije dovoljna jedna korpa da bi se uklonio pogledu. U jednom momentu se naljutim, izbacim korpu, uzmem materijal koji sam imala na raspolaganju i sasijem tri vreće. Prva kombinacija je bila s ofingerom. Ipak sam promijenila i direktno sarafima i drvenom dascicom fiksirala na zid. Vec 20 dana sam mirna. Nikad se ne napune potpuno sve tri vrece, a kupatilo napokon komotnije.

Trenutno stanje posjeta bloga "Moj hobi"

Oni koji me znaju duze u blog-zajednici, znaju da mi popularnost nije prioritet. Razlog zbog kojeg isticem ove podatke je da sam obrisala svoj stari blog istog imena, iste domene otvoren 2006.godine.  Ovaj blog, po datumu se vidi, uredjujem tek 3 mjeseca i vec je bilo 6000 posjeta. Posjete nisu radi mene licno, vec radi kreativnosti i mogucnosti koje nudi kreativni rad. To mi je i bio cilj. Zeljela sam zainteresirati, promijeniti stav drugih na ovom prostoru o kreativnom radu. ova brojka mi daje nadu i da se nesto mijenja u svijesti naseg naroda.

Jako mi je zao kad vidim nase djevojke, za koje se zna da su izuzetno lijepe, kako lice jedna na drugu. Nemaju svoj stil, nemaju posebnost. "Furaju" fazon "markiranog" odijevanja ne razmisljajuci da li to odgovara njima samima, licnosti koja je kod svakog jedinstvena, a gubi se u kliseu modnih trendova koje nude ko-zna-koji modni kreatori iz jednog jedinog razloga da zarade novac.

Nadam se da ce se promijeniti svijest o originalnosti licne kreacije i da cemo sve vise na nasim ulicama uzivati gledajuci vlastite modne izraze i vlastite kombinacije modnih opredjeljenja.

Osjecam se kao Don Kihot, uzaludno se borim protiv svoje zelje za suncem, zelenilom. Sunce je moj izvor snage, poleta, zivosti...Kad grije, lakse mi je. Ne volim ni vreline, ali su mi draze od hladnoce. Jedino se obradujem prvom snijegu. Danasnji snijeg, kao odbijanje zime da ode, ne volim nikako.

Borim se u inat nekakvoj nemoci i bezvoljnosti u sebi. Umjesto da "piljim" u jednu tacku i mrzim sve oko sebe, prihvatila sam se masine i krpica. protiv volje, ali sam pocela...

Isplatilo se. Zavrsila sam davno zapocetu rekonstrukciju lanenih pantalona kupljenih u "rovinju". Pantalone su bile djecije, bajerska tradicionalna moda. Prepravila sam ih u suknju koju cu nositi preko pantalona. Lan je kvalitetan, dva dezena koja sam ubacivanjem iskombinovala u jednu cjelinu. Dugmad su posebna, sama od sebe modni detalj.

Nedavna kupovina u "rovinju" priustila mi je kozne pantalone izuzetne mehkoce. Zapocela sam tasnu, nadam se da nece dugo trajati dok je ne zavrsim. Slike oblika tasne koji sam zamislila i detalji koji ce se prosirivati, kao i unutrasnji dzepovi tasne.

 Probat cu od istog materijala napraviti i novcanik, neseser ili spremnik za mobitel.

Sve je to u buducem planu jer moram ostatak dana posvetiti Branku Copicu i njegovoj "Izokrenutoj prici", sutra se druzimo s njim.

ps. 19 sati i skoro gotova tasna. Nisam mogla odoljeti da ne uradim vecinu posla.

bas sam pozeljela raditi s krpicama, smirilo me.

Moradoh odvojiti malo vremena, sinoc uz gledanje filma, rucno uradih aplikaciju na suknji koju sam napravila prepravkom suknje i pantalona. Ova aplikacija mi je bas simpaticna.

Definitivno sam ovisna o kreativnom radu. Sad mi je lakse, terapija uspjela, druge obaveze se mogu odraditi.

Suknju sam slikala na striku, zato i nije realna boja. Nova slika otprilike pokazuje boje.

Davno sam sasila lanene pink pantalone i moju omiljenu nazovi suknjicu koju nosim preko pantalona. Zbog posla koji radim i nekog kodeksa odijevanja, bila sam prisiljena "izmisliti" novi licni stil. Kako se mogu kupiti (po mom ukusu) samo kratke majice, kosulje, sakoi, osmislila sam sebi dodatni modni detalj koji nosim preko pantalona. Nekad je to samo suknja, nekad sal, a napravim i posebnu kreaciju suknja-sal koja uspjesno nadoknadjuje duzinu majica.

Kako vecinu vremena provodim na poslu, taj novi "nuzni stil" odijevanja presao mi je u naviku. Kad ne radim, uvucem se u farmerice i dzins kosulje i najljepse se osjecam u njima. Nisam ja kriva sto sam najljepse godine svog zivota provela u vremenu hipi mode, koja me obiljezila za cijeli zivot.

Nemam vremena za krpice. Mnostvo ideja u glavi, pripremljene odjece za remix, a samo stoji i ceka...

Ne mogu odmoriti od knjige, ne jos. A tako mi nedostaju krpice.

Kacuni preuzimaju prostor, snijeg se jos ne predaje. Duga zima... Na " memli" strani posebno.

Spremanje stana i stalna glavobolja gdje s casopisima. Pogotovo ako ih prilikom citanja ostavim na mjestima na kojima inace ne stoje.

Malo kreativnosti i rjesenje koje mi je danas palo na pamet rjesilo je donekle ostavljane casopisa.

Dakle, malo vrpce, mali nozic i provlaceci pored metalnih klema trakicu, ucvrstila sam casopise, sortirala ih po godinama i brojevima, i sad ovako spojeni mogu stajati cvrsti i na polici za knjige.

Gusto casopis me malo namucio posto prvi brojevi nisu spajani klemama, tako da sam morala masinicom napraviti rupice i spojiti casopise trakicom.

Uzimam odmor od pravljenja novcanika. Jesu me zainteresirali, ali kradu isuvise sati mog reduciranog slobodnog vremena.

Vec sam vjestija, lakse se snalazim s dijelovima, manje greski pravim, i dobro sam predvidjela: nakon desetog novcanika sigurno bih se "ustelila".

 Ima vremena, kasnije - mada mrzim ostavljati za kasnije. Ionako radim za svoje licno zadovoljstvo, za smirenje. Jedino moj hobi omogucava da radim kad ja hocu i sta ja hocu.

Ovaj novcanik od neke vrste velur koze ispao je simpatican, topao i mnogo uspjesniji od prethodnih. Četiri pregrade za papirne novcanice (za recesijsko vrijeme), dio za sitnis i za kartice, slike, papirice. Posto jos uvijek nisam isla u kupovinu, neobicno dugme i trakica su posluzile kao rjesenje zatvaranja novcanika. Dekoracija lista  i cvijeta u kombinaciji sa smedjom kozom.

Svidja mi se ovaj "Jesenja toplina"  mada su mu dimenzije vece od prvog smedjeg novcanika. Dimenzije presavijenog novcanika su 13x17 cm.

Novcanici su jos uvijek moja glavobolja. Dok pokusavam napraviti, podsjecam sebe na ucenike koji za analizu pjesme u lektiri odaberu najmanju pjesmu misleci da ce se tako lakse izvuci. I tu naprave najvecu gresku jer je jednostavnije analizirati duzu pjesmu zbog vise rijeci, misli, stilskih sredstava.

Tako i ja, zapocinjem manje stvari raditi, doduse kao izazov, a onda se upetljam u tezinu realizacije. Ipak ne odustajem, uvjezbat cu se makar na desetom novcaniku.

Ocito sam imala srece sa svojim prvim novcanikom zbog materijala koji je bio podesan za ovakve zahvate.

Napravila sam novcanik, kombinacija crvenog dzinsa , smedjeg satena  i pamucnog materijala cvjetnog uzorka. Prosiven je u stilu osamdesetih kad se sve obradjivalo vidljivim koznim bodom. Nisam koristila kozu vec rafiju koja je izuzetno zahvalna za ovakvo sivenje. Motiv jagode na pocetku i motiv macke sa srcem u unutrasnjosti - mala igra aplikacijama.

Zanimljivo je koliko jedan detalj odredjuje oblik. Moj pocetni element je bila kopca. U nedostatku vremena da odem kupiti kopce-drikere, iskoristila sam ovu mesinganu kopcu iz dva dijela koju sam imala na raspolaganju. Zbog nje sam morala rijesiti nacin zatvaranja i zato uzduzna trakica. lakse bi bilo sa obicnim drikerom smisliti kreaciju.

Posto sam ja "veliki ljubitelj minusa" i sjeverca, ne pada mi na pamet obilaziti radnje da obnovim zalihe dok ne progrije proljetno sunce. Zato prave kreacije moraju cekati sunce...

Volim praviti tasne od farmerica.

Zanimljivo mi je kombinirati. Nikad se ne mogu dvije iste tasne napraviti jer kroj, boja i oblik dzepova odredjuje koji bi ukrasi bili odgovarajuci toj tasni.

Ovu "plavu mehkocu" nisam jos zavrsila. Vracam joj se iznova prema raspolozenju i dodajem sta mi u tom momentu odgovara. Ime "plava mehkoca" dajem zbog vrste materijala: plis lijepog preliva, njezan na dodir.

Isprobajte, igrajte se s krpicama. Sigurno imate pantalona koju zbog nekog razloga ne nosite. Upotrijebite svoju kreativnost uz minimum sivenja. Dovoljno je odrezati do ispod dzepova i taj dio jedino trebate zasiti, ali tek kad prisijete postavu. Vazno je da se posljednja prosiva postava upravo na dijelu na kojem se trebate prositi buducu tasnu. Taj neprosiveni dio postave vam omogucava da izvrnete na nalicje tasnu i sijete bodom sastavljanja koji se ne vidi.  

Nikad da objavim slike papuca koje sam napravila na pocetku zime.

Sezonsko prelaganje ormara najbolje pokaze sta se vise ne moze nositi. Eko-svijest, malo razmisljanja, malo vremena i stari dzemperi imaju opet svoju namjenu. Ugodno nozi, a jednostavno napraviti jer zbog topline pletenine ne mora se koristiti deblji vatelin. Dovoljan je i onaj najtanji.

Moze se kombinirati i platno i pletenina.

Moram priznati da ne izgledaju lose ni nakon cjelosezonskog nosenja.

Probam, ali ispada samo sivenje. a sivenje nije ono sto ja zelim.

Zapocela novcanik, ideja je bila dobra: golub mira,ljubavi punoce, nafake...

No, da nije sve kako se zamisli i da ne uspijevaju svi radovi koje zapocinjem pokazuju i ove slike.

Ako uspijem ovaj novcanik uljepsati, doraditi da bude funkcionalan, cestitat cu samoj sebi.

Stajat ce malo, mozda se rjesenje nametne samo.

U medjuvremenu zapocet cu drugi novcanik praviti.

PORUKA: ne ocekujte da sve sto radite bude uspjesno, mnogo je i onog sto cete pokvariti. To ipak nije razlog da se ne pokusa samostalno nesto napraviti.

Sinoc sam uz kantonalnu tv uzivala gledajuci film u kojem je na jedinstven nacin ispricano nekoliko zivotnih sudbina. Sve se smjestilo u tematici ovog filma: pisanje magistarskog rada, ljubavne price, prevare, zensko strpljenje, pokoravanje sudbini, ljubav, prijateljstvo... Uzivala sam gledajuci Winonu Ryder. Uzivala sam slusajuci i gledajuci ono sto nisam znala o quiltu.

Pitam se nakon pregledanog filma: "Da li je nastao kao potreba i zelja da se ostavi trag? Najkvalitetniji kviltovi su nastajali u robovskim, crnackim porodicama u kojima su nepismene zene  pisale komadima platna, iglom i koncem zivotni put svoje porodice. Svaka slika  predstavlja nesto iz stvarnog zivota i prica pricu buducim pokoljenjima.

Tema kvilta, koji je radjen u ovom filmu i koji je osnovni motiv filma oko koga se pletu sudbine,  bila je "Tamo gdje stanuje ljubav"

Motiv, tema je najbitnija u kviltu. Napraviti dijelove i ukomponovati ih u jednu skladnu cjelinu koja nosi poruku i prica pricu.

Od sinoc sam opcinjenija quiltom. pozeljela sam napraviti svoj zivotni quilt. I razmisljam, razmisljam sta je bitno u mom zivotu da se  zabiljezi...i razmisljam, preturam po pregradama svog sjecanja...tragam i otkrivam zaboravljeno, sjecam se i pronalazim snagu za buduce...

Shvatila sam, lahko je napraviti kvilt. To moze svako.

Ispricati pricu kviltom...to...to me fascinira...

Djeciji prekrivac, odavno zapocet.
Kod kvilta je najlaksi dio sastaviti krpice po odredjenoj shemi. Ono sto kviltu daje draz i po cemu je poseban jeste prosivanje. Prosivanje se radi rucno ili specijaliziranim masinama. Kvilt se moze prositi i jednostavnim sivacim masinama, ali bi to bilo samo prosivanje bez neke posebne ljepote.

U predahu od vikend radnih obaveza, opustanje je bilo isprobavanje, bolje reci igra s krpicama. Ogrlice od platna su me odusevile. Toliko mogucnosti za kreaciju i doradu. Toliko maste dok se stvara novi dizajn. Zao mi je jedino sto sam "podjonila" tudju ideju. Kad je nesto dobro, ne moze mu se odoljeti. Uostalom,i ja pisem blog da bih animirala druge da zapocnu svoj rad.

ovaj : krpice nakit

Definitivno cu se okusati u pravljenju.

Nekoliko jednostavnih shema za izradu kvilta (vatiranog prekrivaca). promjenom boja dobija se potpuno novi uzorak. (Uzorci radjeni u programu "quilt pro5"- kao igra s platnom i uzorcima)

Slika ovog cicka-ukrasa skinuta je s interneta. izazvala je u meni odredjeni sok jer se sjecam ovih ukrasa iz djetinjstva u bosanskim kucama. Zasto smo mi tu tehniku rada s krpicama zaboravili? Kao da smo narod koji sve voli prepustiti zaboravu, dok u drugim zemljama njeguju te rucne radove i doveli su pacvork do visina umjetnickog izrazavanja.

Ovaj post je moj doprinos da se vrati na ove prostore zaboravljena tehnika rada s krpicama. Nadam se da ce vam biti jasno moje uputstvo.

Prvo i osnovno, trebate znati koristiti shemu za izradu nekog željenog proizvoda.
Sheme patchworka (brojevi u zagradi povezani sa brojem sheme na slici):
      Jednostavan način za izradu shema je iscrtavanje na  karo papiru 8x8 kockica za jedan uzorak.  Ova osnovna shema (1) iscrtana je u toj veličini, pa je zatim podijeljena na kockice 2x2  ili 4 kvadrata 4x4. Pomoću ove osnovne sheme mogu se praviti mnoge varijacije igre s krpicama, što u stvari patchwork ( pačvork)  i jeste.
Kvadrati (2;4)
     Patchvork šahovska ploča, jednostavno je za izradu, a različitim kombiniranjem boja dobiju se uvijek novi rezultati. Prije određivanja mjera jednog kvadrata koji je ovdje iscrtan u veličini 2x2 kockice, uvijek morate znati šta je krajnji rezultat vašeg rada. Tek tada možete odrediti koje veličine će kvadrati biti. Naprimjer, ako želite napraviti jastučić ovom kombinacijom, trebate znati veličinu jastuka.
Pretpostavimo da je mjera manjeg jastučića 30x30, tada određujete veličinu kockice dijeljenjem broja 30 sa 4 jer imamo 4 kvadrata u jednom redu. Pošto nam broj 30 ne daje zaokružen broj, možete raditi s mjerama 30:4=7,5 cm ili povećati mjeru jastučića na 32 cm pa ćete dobiti veličinu kockice 8x8. Možete i smanjiti veličinu kockice na 7 cm, tada stavljate paspul sa strana širine po 1 cm, što može dati poseban efekat vašem jastučiću i opet dobijate željenu veličinu.
Iskrojavanje možete izvršiti direktnim prenošenjem mjera na platno, a možete i izrezati od papira željeni oblik  kao šnit, pa pomoću papira opcrtavati na platnu ili iskrojiti.
Prije rezanja platna makazama ili specijalnim okruglim nožićem za platno, ili skalperom, morate izračunati koliko vam tačno kvadrata koje boje treba.
Pošto je shema u crno-bijeloj boji, ovdje ću dati primjer  potrebnog materijala u tim bojama.
Ova shema ima 16 kvadrata 7,5 cm veličine.  Brojanjem ste odredili da vam treba 8 crnih i 8 bijelih kvadrata. Može se platno presaviti, učvrstiti iglicama i  tako izrezati odmah 8 istih komada jedne boje. Prilikom iskrojavanja morate voditi računa o potrebnom materijalu za prošivanje, najbolje je da dodate po 0,5 cm materijala za šav. Taj dodatni dio možete odmah iskrojiti tako što ćete rezati platno iza linije krede kojom ste opcrtali veličinu.
Savjet: umjesto kredom, možete iscrtavati platn0 i komadićem korištenog sapuna. Tako vam neće ostajati trag, prilikom pranja jednostavno će se isprati, a dok šijete, sapun će prelaziti na iglu i olakšavati šivenje.
Izborom različitih boja, dobijaju se novi proizvodi, naizgled potpuno drugačiji a u osnovi imaju istu shemu šahovske ploče.
    
Sastavljanje dijelova za šivenje
Osnovno kod šivenja patchworka je jednostavnost  sastavljanja sitnih dijelova.  Kad vidite puno sitnih krpica, možete odustati upravo iz razloga što nećete moći bez muke uklopiti sve te dijelove. A postupak je jednostavan. Samo pratite linije na shemi, i zato je shema neophodna da je imate pred sobom do samog završetka šivenja. Dakle, pogledate shemu, i sastavljate prvi red vašeg jastučića
  Slika predstavlja sastavljanje dijelova zadnjeg, donjeg reda.
Kad sastavite prvi red (3a), sastavljate naredni, sada drugačije slažući boje(3b):
 Nakon sastavljanja i ovog reda, spajate ga s prethodno sašivenim redom. Postupak ponavljate do kraja, gledajući stalno u shemu da se ne bi zamijenila mjesta pojedinih isječenih dijelova jer onda biste morali oparati i ponovo sastavljati. Različitim veličinama kvadrata, možete od šahovske ploče napraviti novi model.
       Ovakav postupak švenja se primjenjuje na svim shemama. Uvijek treba paziti da se sastavljaju komadi postupno kako bi se olakšalo šivenje bez muke.

Pačvork trokuti (5) 
    I ovaj pačvork je jednostavno uraditi.  Kombinacijom boja dobiju se zanimljivi uzorci. Mogu se koristiti potpino različite boje, a možete kombinirati dvije-tri boje.    
Iskrojavanje trokuta je jednostavno, odredite kojim bojama platna ćete raditi i koji oblik ćete praviti. Zatim prebrojite koliko trokuta određene boje vam treba (upute o veličini iskrojavanja date su na prethodnoj shemi šahovske ploče, i mogu se primijeniti na svim shemama). Na ovoj shemi potrebna su 4 crna i 4 bijela trokuta. Jednostavnije, treba iskrojiti dva kvadrata crne i dva kvadrata bijele boje, a zazim jednostavnim presavijanjem ili samo rezanjem dobijemo trokute iste veličine (5).    
Šivenje dijelova možete najlakše uraditi spajanjem trokuta u kvadrate, zatim spajanje kvadrata jednog reda sa spojenim kvadratima drugog reda.
Drugačijim  kombinacijama platna dobije se nova kombinacija (6; 7; 8).  

Patchwork je zaista igra s bojama, materijalima. Jedino ograničenje u ovoj igri je vaša mašta, a materijal, bilo koje boje se može iskombinirati i složiti u neobične oblike.

osnovne sheme izrade patchworka