Srce od papira, ukrasna boja za papir i par minuta gotov book mark. Jednostavno, zanimljivo, praktično - srce u srcu. Može se uraditi i s oblikom leptira, sove...

I dalje se družimo. Hiljadu ideja, malo vremena za realizaciju, ipak, napredujemo. Uživanje je provoditi vrijeme s njima.

Igra s krpicama, ručno šiveno.

Krenuo me rad s papirom te napravih knjigu sjećanja. Pošto meni ne treba ni za kakav poklon namijenih je  za prodaju.
Šta je ustvari "Knjiga sjećanja"?
Za mene je to fantastičan poklon dragoj osobi.
Da bi se popunila knjiga sjećanja, potrebne su fotografije osobe kojoj je namijenjena i neka tema po kojoj će se popunjavati.
Koliko god bio zahtjevan projekt pravljenja okvira knjige sjećanja, pravi posao nastupa popunjavanjem s fotografijama. Taj rad zahtijeva maštovitost, strpljenje i kreativnost. Nije dovoljno samo polijepiti slike, potrebno je ispričati priču o osobi kojoj je namijenjena, prenijeti emocije koje gajimo prema njoj kako bi joj ovaj mini-album bio izvor radosti i podsjetnik na zaboravljenje momente u životu, a koji imaju svoju ljepotu i važnost.
To je izuzetno važan i zahtjevan dio izrade poklona.
kad sam pravila knjigu sjećanja svojoj "ribici", okvirni izgled bio je gotov do rođendana. Međutim, konačno dovršenje albuma bilo je nakon 3 mjeseca jer nisam imala ideju šta odabrati, kako riješiti poruku, na koji način ostaviti uspomenu za cijeli život koliko mi je važan i šta njegovo postojanje meni znači. Tek u maju mjesecu povezala sam sve što sam željela predati mojoj punoljetnoj ribici u jednu temu "Aladinova čarobna svjetiljka - i bio je pravi bum, uspomena za cijeli život.
Zaboravimo u ovom vrtlogu života koliko smo sretni, koliko smo voljeni, koliko smo važni. Izradom knjige sjećanja, sve to otimamo zaboravu i osjećamo se posebno: i osoba koja popunjava stranice i osoba koja prima gotov album.

Tema moje izrade ovog albuma bila je "Boje mojih sjećanja". To je tema za objedinjavanje 4 kartonska dijela. tema albuma treba biti nešto sasvim lično.
Ovaj album može pratiti život osobe kojoj se popunjava od rođenja do zrelih godina. A može biti namijenjen i mladoj mami čiji je svijet uljepšala njena beba. Također može tematski pratiti i dugogodišnje prijateljstvo.
Bilo bi lijepo poklanjati emotivno vrijedne poklone, ne samo materijalo markirane kupovne stvari.

ps. slika treće i 4. stranice je ustvari druga stranica kad se otvori list papira s dvorcem, pogrešno obilježih, a da bih ispravila morala bih izbrisati sliku i tako poremetiti redoslijed. Ukupno je 8. stranica, sa naslovnom i zadnjom stranom.

Papir me okupira ovih dana. Radim na novoj knjizi sjećanja, i eksperimentišem s ukrasnim držačima.

Nisam sigurna u koju bih kategoriju svrstala ovaj rad. Ubijanje vremena nije jer sam uvijek u manjku s istim. Definitivno mi je trebalo nešto novo u radu, isprobavanje, kako bih napunila baterije. I ispalo je ovo - lutkice od pola štapića za uši. Definitivno otkačen uradak ali mi se sviđa.

najjednostavniji šnit, tašna za svaki dan. Lijepa crna boja, mrežasti materijel, dugmići sa reciklirane suknje i cvjetić. I jedna pernica davno obećana kolegici. Pošto sam bez mašine duži period, oboje je sašiveno ručno. Volim ručno sašivene stvari, imaju neku toplinu jednostavnosti.

Ne volim više pisati duge postove. Iako mi je profesija vezana za riječi, osjećam kako su riječi postale suvišne, kako se previše koriste, najviše se zloupotrebljavaju. Čemu onda pričati, zar je bitno šta ko ima reći kad se i tako nema vremena saslušati. Ostaje kreativnost da govori sama za sebe. Njoj nisu potrebna objašnjenja, ona kazuje sama  onom ko razumije. A ko ne razumije potrebu ličnog pravljenja stvari, nema riječi koje će mu to objasniti.